TERMIN: 29.03.2020. (NEDJELJA)
PROGRAM PUTOVANJA:
- Polazak autobusom Iz Prijedora, ispred hotela Prijedor u 06.00h
- Polazak iz Banjaluke u 07.00h sa stare autobuske stanice.
Lagana vožnja i dolazak u Martin Brod oko 9.30h. Nakon obilaska Milančevog buka (oko 12h), vožnja sat vremena do Orašca. U Orašcu je predviđeno presjedanje u manje autobuse te kraća vožnja do Štrbačkog buka.
Slobodno vrijeme za individualni obilazak Nacionalnog parka „UNA „ i uživanje u prirodnim ljepotama.
Povratak kući planiran u 18h.
- Prevoz autobusom visoke turističke kategorije
- Kupon vrijedi za jednu osobu
U strasnom zagrljaju dvije rijeke, na ušću Unca u Unu, ljubomorno
čuva svoje čari neponovljiva i vjekovima nedirnuta prirodna ljepota,
naseobina Martin Brod. U ovom mjestu se nalazi najveći kompleks slapova u
Nacionalnom parku „Una“, a nekad je ovdje postojao veliki broj mlinova i
bučnica.
Naselje je poniklo iz
srednjovjekovnog grada koji je podignut krajem XIV ili početkom XV
vijeka na ušću Unca u Unu, a postoje mišljenja istoričara da ovaj stari
grad datira iz XIII vijeka. Po zapisima iz 1396. god. ovaj grad se
nazivao Konuba. U izvorima se prvi put spominje 1431. godine kada ga je
ugarski kralj Sigismund založio Nikoli Frankopanu.
U
današnjem Martin Brodu nalazi se pravoslavni manastir Rmanj koji
predstavlja važno duhovno središte sjeverne Tromeđe (trograničja Bosne,
Like i Dalmacije). Narodna tradicija pripisuje njegovo podizanje
Katarini Branković (1418/19-1492) - kćerki srpskog despota Đurđa
Brankovića i bizantijske princeze Jerine Kantakuzin, a supruzi grofa
Urliha II Celjskog. U starijim dokumentima manastir Rmanj se naziva:
Hrmanj, Ajerman, Chermlja, Szermil, Hermanya, Herman, a ime je dobio po
Katarininom sinu Hermanu III koji je zbog bolesti mlad umro, te je njemu
u spomen Katarina podigla manastir. U narodu se vremenom od imena
Herman pretvori u naziv Rmanj, i taj je naziv je ostao do dana
današnjeg.
I Martin Brod ima svoju legendu. Nekad
davno izuzetno lijepa djevojka Marta, zaljubila se u momče kudrave kose i
garava lica koji je živio tamo preko na drugoj obali Une. Roditelji
njeni ni da čuju za tu vezu i ljubav... Jednog dana u kasno doba krene
Marta put Une, zadigne skute od suknje, pa krenu preko broda, svome
dragom. Okliznula se na skliskoj unskoj sedri i pala u vodu, a na
površini smaragdne vode samo se kratko zadržala njena zlatno-plava
djevojačka kosa. Taj gaz, odnosno brod kako ga mještani zovu, prozvaše
Martin Brod. Zbog nesrećne ljubavi dvoje mladih ljudi, a u spomen na
djevojku Martu i do danas nezaboravljenu zabranjenu ljubav, ovo mjesto
je dobilo naziv Martin Brod.