Uvijek razmišljam o svemu što se dešava oko mene. Tako, došao sam do zaključka da smo sami krojači svoje sudbine, a vjerujem da je sudbina da se rodimo i da umremo, a sve između toga zavisi od nas samih. Moje djetinjstvo je bilo pakleno. Očajnički sam se borio za život. Moje djetinjstvo me naučilo da cijenim život. Tri puta sam počinjao život iz početka. Naučilo me da se u životu moraš izboriti za sve, pa čak i za sreću. Ljubav je tu veoma bitna, pa čak i prema stvarima. Primijetio sam da, što sam neko auto više volio, ono se manje kvarilo. Čudo, zar ne?! Međutim, to dokazuje koliko je ljubav bitna. Bitno je da voliš i da budeš voljen.

Inače, imam puno mana: suviše sam iskren pa sam mnogo puta mogao dobiti batina, nisam baš odrastao, ne pamtim imena, ni domaća, a pogotovo strana, puno pričam, nespretan sam (ne ulazim u prodavnice sa staklom), ne brijem se svaki dan, nemam straha (ponekad preterujem), nedisciplinovan sam i narcisoidan. Pored toga, mogu reći da sam puno toga postigao: imam suprugu i tri sina, a na to sam izuzetno ponosan. Ne zna se ko koga više voli. Uvijek sam se trudio da imamo ono što moji roditelji imaju, a to je ljubav. Ova knjiga je nešto što sam pokušao da uradim iz ljubavi prema ljudima i ovom životu. Knjiga govori o tome šta ja mislim o životu, a ne šta ja znam o tome. Niko nema apsolutno znanje. Ne postoji ništa što je sigurno, osim da ćemo svi umrijeti. „Ja znam da ništa ne znam” (Sokrat). Vi probajte da iskoristite neke stvari iz knjige, pa sami odlučite da li to vrijedi. Jedino vas molim da barem probate, jer vam baš to možda život promijeni nabolje. A vjerujem da to bolje i zaslužujete.